Nositelji svih društvenih zbivanja kroz povijest su gradska središta u čijoj se okolici nadograđuju svi oblici življenja. Tako je i na području Općine Nedelišće kroz povijest zaživjelo više oblika gospodarskog, političkog, kulturnog i javnog života. O tome svjedoče ne samo postojeći pisani tragovi već i spomenička baština najčešće u vidu rodnih kuća znamenitih ljudi i neki sakralni objekti. Ne možemo reći da je na našem području svojedobno živio ili svoj ljetnikovac imao neki od kraljeva ali s ponosom možemo potvrditi da čuvamo i revitaliziramo objekte za koje smatramo da su paradigma našeg okruženja jer svjedoče o našoj povijesti koja se reflektira u današnjici. S osobitim zadovoljstvom navodimo zoološku zbirku Andrije Lesingera, rodnu kuću glazbenog pedagoga i skladatelja Josipa Vrhovskog, rodnu kuću međimurskog preporoditelja dr. Ivana Novaka, etno kuću u Črečanu.

ZOOLOŠKA ZBIRKA ANDRIJE LESINGERA

Nedelišće, Čakovečka ulica 64A
Andrija Lesinger ući će u legendu. Ovaj ugledni ekolog, ornitolog, zoopreparator, konzervator i dermoplastičar iz Nedelišća posjeduje privatnu kolekciju prepariranih životinja na kakvoj mu mogu pozavidjeti i veći sustavi zbirki. Andrija Lesinger je kao djelatnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 1960. godine otišao iz Međimurja u Dubrovnik i ostao tamo punih trideset godina. U Dubrovniku je radio na poslovima prepariranja koje je unaprijedio pa su njegove inovacije jedinstvene u svijetu.
Usprkos atraktivnim poslovnim ponudama iz inozemstva, odlučio je ostati u Hrvatskoj i vratiti se u Nedelišće gdje i danas živi. Njegova bogata zbirka od više tisuća primjeraka prepariranih životinja: riba, rakova, školjkaša, medvjeda, srna, ptica, zečeva, vjeverica,… blago je od neprocjenjive vrijednosti. Andrija Lesinger još uvijek na mlade ljude, biologe može prenijeti znanja i dati savjete kako nastaviti taj posao.
Andrija Lesinger nije amnestiran od tipične hrvatske boljke – da više cijenimo trud i znanja susjeda od onih koje imamo u vlastitom dvorištu. Da je njegova privatna zbirka u kojem slučaju smještena u Mađarskoj, organizirali bismo jednodnevne izlete da je posjetimo i vidimo što to naš Međimurac radi. Ovako, njegova zbirka ostaje samozatajno postavljena na njegovoj kućnoj adresi dok se povremeno ne nađe pojedinac ili grupa posjetitelja da je razgleda. Prolazite li Međimurjem, prolazite li Nedelišćem razgledajte privatnu zoo-zbirku Andrije Lesingera uz prethodnu najavu kod Turističke zajednice Općine Nedelišće.

RODNA KUĆA JOSIPA VRHOVSKOG

Ovaj istaknuti glazbeni pedagog, skladatelj i dirigent rođen je u Črečanu 1902. godine, a preminuo 1983. Danas njegovo ime nosi vrlo cijenjen i uspješan Pjevački zbor iz Nedelišća. Na rodnoj kući J. vrhovskog u Črečanu postavljena je spomen-ploča.
Josip Vrhovski svoj je radni vijek proveo u Karlovcu koji je početkom 60-tih godina XX. stoljeća jedini imao Simfonijski orkestar. Najplodnije djelovanje Orkestra upravo je vrijeme kada je njime ravnao Josip Vrhovski, a koji je tada bio ravnateljem Muzičke škole (1953.-1963.). Kvaliteta njegovog glazbeno-pedagoškog djelovanja ostala je uzorom i kasnijim generacijama nastavnika.
Josip Vrhovski autor je črečanske himne «Črečan selo».

Črečan Selo

Tamo pod brežuljcima gornjeg Međimurja
ima jedno mjestance rijetko kome znano.
Tamo vam je Črecan selo,
pjesma tam vas vodi smjelo
Črečan selo
Tamo majke pjesmicom uspavljuju milom
svoju malu dječicu čarobnom joj silom.
Pjevat one čedo uče,
da golupče kasnje guče
pjesmu svoju.
Tamo momci pjesmicom pozdravljaju drage
pjevaju im pjesmice mile, slatke, blage.
Ljubit znaju oni vruče,
ljubit se uz pjesmu uče
drage svoje.
Tamo naše djevojke divne pjesme znadu,
u njih one skrivju mnogu slatku nadu.
Pjesme su im drage vruče,
ljubav pjesmom svaka guče
dragom svome.
Pjesma im je sve na ovom jadnom svijetu,
tješi ih u boli, tugu blaži kletu,
u veselju ona zlati,
od kolijevke pa do groba
pjesma prati.

RODNA KUĆA DR. IVANA NOVAKA

Dr. Ivana Novaka zovu preporoditeljem Međimurja. Na njegovoj rodnoj kući u Macincu postavljena je spomen-ploča.
Ivan Novak rođen je 22. svibnja 1884. godine u Macincu, kao treće dijete siromašnih zemljoradnika. Bio je uzoran učenik u seoskoj školi u Macincu otkuda je otišao u čakovečku pučku školu pa u varaždinsku gimnaziju. Mučilo ga je već tada što su predavanja u Međimurju na mađarskom jeziku no prva politička iskustva stekao u Varaždinu radeći u tiskari Stjepana Platzera. 1907. upisao je studij prava u Zagrebu paralelno studirajući i u Budimpešti. Oba studija završio je 1910. godine.
Publicirao je svoja politička stajališta no najviše traga u buđenju njegove nacionalne, međimurske, svijesti ostavio je Prvi svjetski rat. Tada se hrvatska mlada inteligencija protivila tuđinskim interesima. U prosincu 1918. godine dr. Ivana Novaka izabrali su za povjerenika za Međimurje u Narodnom vijeću SHS-a (poput današnjeg Sabora). S njim na čelu potpisan je Memorandum o Međimurju u kojem su opisane mađarske represije nad Međimurcima nakon Prvog svjetskog rata. Dr. Novak pokrenuo je dobrovoljne snage iz cijele Hrvatske za oslobođenje Međimurja, a trijumf se dogodio u znakovito vrijeme – 24. prosinca 1918. Tada su u Čakovec umarširale hrvatske vojne snage. Dr. Novak je tako na Božić predsjedao javnom skupštinom održanom na današnjem Franjevačkom trgu, ispred Crkve sv. Nikole Biskupa i mase ljudi.