Kovački zanat i kovači nekada imali su izuzetno važnu ulogu u životu sela i seljaka. Kovači su popravljali oruđe za rad – kose, motike, lopate, sjekire, potkivali konje, izrađivali čavle kovance. Rad baziran na vatri i zagrijavanju željeza olakšavao je mijeh pokretan na pritisak nogom. Isto vrijedi i za kovački ugljen kojeg su kovači, u većini, proizvodili sami. Rabeći vlastite alate, tuđe su stvarali, popravljali i dovodili u funkciju kako bi život i rad ljudi na selu bio produktivniji.
Najbolje opremljenu kovačnicu u Međimurju otvorili smo u Gornjem Hrašćanu i to upravo u objektu koji je i bio kovačnica. Revitalizaciju kovačnice u kojoj je nekad radio danas umirovljeni Ivan Horvat, jednako kao njegov otac Ivan koji ga je i naučio zanatu, uvrstili smo u svoj program rada na inicijativu mještanina Antuna Jalušića, dugo godina aktivnog u mjesnom odboru i općinskim tijelima. Njemu je i pripala čast da prereže vrpcu te time Horvatovu Kovačnicu pusti u rad.
Svečanost otvorenja upriličili smo na Međunarodni praznik rada 1. svibnja 2009. i upravo će to biti mjesto na kojem će generacije – koje o ovom poslu znaju malo ili gotovo ništa, moći steći nove spoznaje o zanatu od kojeg su nekada živjele cijele obitelji.
- Kako okovati predmete, do koje mjere grijati željezo, kako kovačkim varom spajati i slijevati željezo jedno u drugo, kako potkivati radne i trkaće konje,…? Sve to i mnogo više zna Ivan Horvat iz Gornjeg Hrašćana, kovač kojeg je zanatu naučio otac Ivan. Od njega možemo saznati više o povijesti kovačkog zanata, s vremenske distance svjedočiti povijesti i naučiti o njegovoj primjeni u promijenjenim uvjetima, u tehnološki naprednom okruženju kakvo uživamo danas. Tim više bih danas, pred svima vama, želio zahvalio Antunu Jalušiću koji je neumorno u više navrata podsjećao da Kovačnicu u Gornjem Hrašćanu treba revitalizirati i otvoriti za javnost. Učinili smo koliko smo mogli da ovaj objekat činimo prezentatorom kovačkog zanata i njegove važnosti u prošlosti i na tome nećemo stati. Postoji još elemenata koje ovdje možemo zastupiti i na njima ćemo poraditi – rekao je u povodu otvaranja kovačnice predsjednik TZ ON Franjo Soldat.

HTZ i Općina od suštinske pomoći
Svakako treba reći da se i Hrvatska turistička zajednica otvorila prema ovoj ideji, isto kao i Općina Nedelišće koja je kroz Plan zelenog djelovanja osigurala sredstva za opremanje Kovačnice.
Romantično zvuči navod da su nekada davno, pred kovačkim radionicama čekali težaci s volovima, tovarima i konjima te da su kovači dobro došli i vitezovima. U našem Gornjem Hrašćanu to nije slučaj, ali možda romantično zvuči činjenica da su se ljudi kod kovača puno češće sretali, više razgovarali, bili jedni drugima od pomoći. Stoga će Horvatova Kovačnica biti i učiteljica povijesti jednog zanata i učiteljica povijesti osebujnog dijela ljudskog vijeka.
Horvatova Kovačnica nalazi se uz samo nogometno igralište u Gornjem Hrašćanu, a u njoj su dobrodošli svi koji se najave na kontakt Zajednice info@tz-nedelisce.hr .

Kovanje u krvi
Vrlo često u Horvatovoj se kovačnici pojavi Bruno Bogdan, najmlađi unuk Ivana Horvata. Iako tek osnovac već sada puno zna o ovom poslu pa i sam povremeno sudjeluje u prezentaciji kovačkog zanata. Bruno je znalac koji umije raditi s mijehom za potpirivanje vatre, zna grijati i kovati željezo. Možda s vremenom, nakon Ivana upravo Bruno bude taj koji će novim generacijama prenositi pomalo romantična sjećanja na zanat od kojeg su nekad živjele cijele obitelji.

Suvenir
Kovanice s otiskom znaka Međimurske popevke u Nedelišću, crkve Presvetog Trojstva u Nedelišću i tiskare te grba Općine Nedelišće svakako su lijepi suveniri koje sa sobom mogu ponijeti svi posjetitelji Kovačnice. Općinski simboli tako će posjetiteljima prenositi uspomenu na posjet Horvatovoj Kovačnici i priči koja se vezuje uz prošlost tog zanata te današnjicu koja ga je učinila atrakcijom.